MANIFEST

…oh kako to gordo zvuči. Mislim, mi ćemo se truditi da ima kulture u klubu ili barem kluba u kulturi. No, idemo ozbiljnije. Dakle, sastala se obitelj i zapitala se uglas: hoćemo li kockarnicu? hoćemo li pekarnicu? hoćemo li striptiz klub ili nešto četvrto?! Prostor imamo, što sad? I tako nakon dulje “prof. Baltazar” šetnje odlučismo otvoriti O’GRADU za kulturna nadahnuta bića u okružju i dalje. …O’GRADA? zato što se ograđujemo od gluposti, od idiotarija, od nekulture, od smeća i poroka, od štakora i susjedovog psa koji je dvaput zaskočio naše kuje…zato što nam je dosta da nam netko drugi kroji i zida ogradu i zato jer sad imamo mjesto gdje će nesmetano rasti naš kulturni bršljan! …ah, što ćemo sve raditi tamo, osim što ćemo trošiti struju, vodu, plin, te moliti Božeka u obližnjoj crkvi da nam poželi sreću da ne propadnemo ako već nismo zbog uloženih novčića u podizanje O’GRADE. Zvuči li neozbiljno: podigli smo O’GRADU, a onda je ruššš…ne onda je otvaramo, za mlade, za starije, za one koji su jako stari pa su podjetinjili, za one koji nikada nisu ni ostarjeli a bogme ni neće, za one s kompjutorima, s olovkama, s kistom, s fotoaparatom, sa štrikaćim iglama, dugim jezikom, vještim prstima…